ASERTIVNOST

Asertivno ponašanje predstavlja zauzimanje za sopstvena prava kroz izražavanje svojih misli, osjećanja i uvjerenja na direktan, iskren i odgovarajući način, istovremeno vodeći računa o pravima drugih. Asertivno ponašanje obuhvata dvije vrste uvažavanja: uvažavanje sebe, u vidu izražavanja svojih potreba i želja uz istovremeno uvažavanje potreba i želja druge osobe. Kada smo asertivni sa lakoćom kažemo osobi koja nam se sviđa da nam je draga, bez problema izrazimo svoje nezadovoljstvo na radnom mestu, tražimo povišicu, izrazimo svoje neslaganje u komunikaciji sa prijateljima. Nelagoda u vezi izražavanja sopstvenog mišljenja najčešće ima uzroke u porukama koje smo usvojili tokom vaspitanja. Veliki broj nas sigurno se često kroz odrastanje susreo sa rečenicama kao što su: „budi dobar, vodi računa o drugima, nemoj sebe da stavljaš na prvo mesto, ne ponašaj se sebično…

Neasertivno ponašanje posljedica je kršenja sopstvenog prava da izrazimo svoja osjećanja, misli i uvjerenja. Na taj način ne samo da smanjujemo mogućnost da sa drugima ostvarimo otvoren odnos (bilo da se radi o poslovnoj komunikaciji ili odnosu sa osobama koje su nam u emotivnom smislu važne) već im pružamo priliku da nas povrijede. Neasertivno ponašanje često podrazumjeva da izražavamo svoje misli i osećanja na pokoran, popustljiv i izvinjavajući način.U osnovi neasertivnog ponašanja leži strah da ćemo izgubiti podršku i prihvatanje od strane druge osobe. Uvjerenje koga se držimo a koje hrani naš strah od neprihvatanja drugih je »Meni je životno neophodno da me drugi ljudi prihvataju i da budu na mojoj strani.« Ipak, neasertivnost ne garantuje podršku i prihvatanje.

Paradoksalno, što se više trudimo da drugima ugodimo i što više zanemarujemo sebe to će nas više i drugi zanemarivati. Ljudi su više skloni da sažaljevaju, nego da prihvate nekoga ko je neasertivan a vrlo često sažaljenje se može pretvoriti u iritiranost i gađenje prema osobi. Konflikti i neslaganja među ljudima predstavljaju normalnu stvar. Različiti ljudi imaju različite ciljeve, želje, namjere i mogu se slučajno ili namjerno naći jedni drugima na putu njihovog ostvarenja. U takvim situacijama može doći do konflikata interesa ili konflikta vrijednosti. Postoje konstruktivni i destruktivni stilovi komunikacije.

Destruktivni stilovi komunikacije

Pasivnost – predstavlja neizražavanje osjećanja, želja, mišljenja i stavova. Osoba zbog osjećanja stida, straha i bespomoćnosti odlaže ili neizražava u potpunosti svoje stavove, osjećanja ili želje. Osobe sklone ovom stilu komunikacije su često povučene u društvu (što ne znači da su asocijalne i da ne žele da se druže), sklone da budu “nevidiljive“ u socijalnoj interakciji, govore tiho, gladaju sa strane (izbegavaju kontakt očima) i ne umiju da izraze jasno šta misle i žele. Osobe sklone pasivnosti duboko u sebi vjeruju da nisu vrijedne poštovanja i da nemaju prava da izraze svoja mišljenja i želje.

Pasivna agresivnost – podrazumijeva pasivno, indirektno, manje otvoreno, ponekad i maskirano izražavanje nezadovoljstva i ljutnje. Uglavnom se manifestuje kroz gunđanje, zvocanje, kašnjenje na sastanke, “slučajno zaboravljanje da se nešto uradi“, „neslane šale“, kukanje, crni humor itd. Osobe koje su sklone ovom obrazcu komunikacije se kao i pasivne osobe plaše otvorenog izražavanja nezadovoljstva i ljutnje, plaše se odbacivanja i kritike od strane drugih i prosto ne znaju kako da izraze ljutnju a da ne povrijede druge.

Agresivnost – uključuje otvorene napade, bilo verbalne bilo fizičke na nečiju ličnost. Agresivne osobe viču, vrijeđaju, ucjenjuju, kritikuju, ponižavaju druge učesnike u komunikaciji. Agresivnost može proizilizati iz sebičnosti, odsusutva empatije i socijalnih vještina ili iz osjećaja bespomoćnosti, stida, niskog samopoštovanja (u ovom slučaju agresivnost je odbrambena reakcija).

Arogantni stil – podrazumijeva nadmenost, potrebu da se stalno nekome nameće sopstveni stav na “asertivan“ način, vjerovanje osobe da je on/ona jedino u pravu, da su samo njegovi/njeni stavovi i postupci ispravni i poželjni. Obično se iza ove arogantne fasade krije osjećaj odbačenosti, stida, manje vrijednosti i neadekavtnosti. Arogantnost ovih osoba predstavlja njihov odbrambeni mehanizam, putem kojeg oni nastoje da održe sopstveni ponos i zaštite se od prodora neprijatnih osjećanja stida i odbačenosti.

Manipulativnost – predstavlja instrumentalno ponašanje, ponašanje koje ima za cilj ostvarenje neke koristi, pribavljanje neke dobiti za osobu koja manipuliše drugima. Jedan od vidova manipulacije predstavlja pronalaženje i zloupotreba nečije slabosti, ili podilaženje ili zadovoljavanje nečijih želja da bi se ostvario sopstveni cilj. Manipulativne osobe svjesno manipulišu drugima i u to se ne invenstiraju emocionalno.

Kao jedan od konstruktivnih stilova komunikacije se izdvaja asertivni komunikacijski stil ili šire asertivno ponašanje podrazumijeva da zatražite ono što želite (ili kažete da nešto ne želite) na jednostavan, direktan način kojim ne negirate svoju želju ali istovremeno ne pokušavate nekog da napadnete, okrivite ili izmanipulišete. Takođe, asertivnost podrazumijeva da svoje želje izražavate poštujući i neugrožavajući druge. Prilikom izražavanja sopstevnih želja ne treba se izvinjavati niti zbog toga osjećati krivicu. Umjesto da zahtijevate ili komandujete, izražavajte se asertivnim rečenicima koje su direktne, iskrene i jednostavne: „Zaista bih želio/-la taj poslovni projekat“ , „ Nadam se će šef odlučiti da taj projekat dodijeli meni“, „Osjećam se loše kada zakasniš“ i sl.